Lisne uši

LISNE UŠI NA ŠEĆERNOJ REPI

OPIS PROBLEMA

Jedan od problema u proizvodnji šećerne repe jest i pojava lisnih uši na nadzemnim podzemnim organima. Na podzemnim organima - korijenu šecerne repe štetu cine dvije vrste korjenovih lisnih uši: Smynthurodes betae i Pemphigus fuscicornis. Na nadzemnim organima najčešće štetu čini crna repina uš Aphis fabae.

 LISNE UŠI NA KORIJENU ŠEĆERNE REPE

1. Pemphigus fuscicornis

Najvažnija lisna uš na korijenu šećerne repe koja je od 1959. godine za Europu postala novi štetnik. Masovne pojave navedenog štetnika događaju se u godinama sa toplim i suhim ljetom.

Morfologija - Partenogenetska ženka ima jajoliko tijelo, žuto bijele boje prekriveno voštanom prevlakom, a na kraju zatka nalaze se voštane niti.

Biologija i ekologija - Vrsta ima nepotpuni razvoj (nema mužjaka). Prezimi odrasla ženka na ostacima repe ili raznim korovima. Jedna ženka daje 20 – 80 ličinki, a prosječno je za razvoj jedne generacije potrebno do dva tjedna. Ličinke izlaze iz tla krajem travnja, a izlazak traje do kraja listopada. Masovno razmnožavanje odvija se tijekom srpnja i kolovoza, u godinama sa suhim i toplim ljetom. Ima 8 - 13 gen/god.

Štetnost - Povećanjem brojnosti jedinki uši lišce repe gubi intenzivnu zelenu boju, počinje žutiti i venuti. Na korijenu se vide bijele voštane pahuljaste nakupine, dolazi do promjene biokemijskog soka i fizioloških procesa te smanjivanja sadržaja šećera, smanjenje digestije. Biljka gubi turgor, suši se i propada. Stoga se na parceli može uočiti veći ili manji broj plješina, najčešće u obliku krugova.

 2. Smynthurodes betae

Biologija - Široko rasprostranjena, nepotpuni razvoj, živi na dubini od 30 cm

Štetnost - Plješine u prvoj polovici vegetacije, venuće, sušenje i propadanje, prinos korijena i šećera može biti snižen do 30 %, a u vrijeme jakog napada i do 78 %

LISNE UŠI NA NADZEMNIM ORGANIMA ŠECERNE REPE

Na nadzemnim organima šećerne repe najvažnije vrste lisnih uši u Hrvatskoj su zelena breskvina uš M. persicae i crna repina uš A. fabae od kojih je češća i ekonomski značajnija vrsta A. fabae. Značaj navedenih vrsta do sjetve tretiranog sjemena šećerne repe bio je puno veći jer su one bile važni prenosnici viroze – žutice šećerne repe. Međutim, nakon sjetve sjemena koje je tretirano insekticidima ova viroza više nije problem u proizvodnji navedene kulture. Izravnim suzbijanjem postiže se učinkovita zaštita.

 CILJ RADA

Cilj rada je utvrditi faunu lisnih uši i educirati proizvođače o načinu i važnosti pregleda repišta radi učinkovitog suzbijanja.

 MOGUĆA RJEŠENJA

Pregled repišta i ocjena potrebe suzbijanja za lisne uši nadzemnih organa šećerne repe -ocjenjivanje zaraze lisnim ušima radi se po Banksu ili utvrđivanjem postotka zaraženih biljaka ili praćenje žutom posudom.

 SUZBIJANJE

·       kada je zaraženo 20 – 30 % biljaka

·       tretirati samo rubne dijelove parcela (1 – 2 prohoda prskalicom)

·       folijarno tretiranje lisnih uši (tab. 1.)

·       tretiranje tla i sjemena u šećernoj repi (tab. 2.)

 

Tablica 1. Djelatne tvari za folijarno tretiranje lisnih uši u

šećernoj repi, dozvoljene u Republici Hrvatskoj

GRUPA INSEKTICIDA

GRUPA INSEKTICIDA DJELATNE TVARI

Organofosforni

Pirimifos metil, Klorpirifos-etil

Dimetoat

Karbamati

Pirimikarb

Piretroidi

Beta – ciflutrin

Fluvalinat

Neonikotinoidi

Acetampirid

 

Tablica 2. Djelatne tvari za tretiranje tla i sjemena u

šecernoj repi, dozvoljene u Republici Hrvatskoj

GRUPA INSEKTICIDA

GRUPA INSEKTICIDA DJELATNE TVARI

Neonikotinoidi

Imidakloprid

Tiametoksam

Ostali

Fipronil